Baptistička crkva EmanuelBaptistička crkva “Emanuel” u Krapini u punom je smislu riječi crkva, a u Republici Hrvatskoj priznata je kao povijesna crkva, i nije sekta. Ona svoje vjerovanje i učenje temelji isključivo na Svetome pismu – Bibliji (2. Timoteju 3,16-17; Djela Apostolska 2,42). Kada izgovorimo riječ crkva, pri tome isključivo mislimo na odrasle vjernike koji su po uzoru na rane kršćane odlučili dragovoljno predati se Gospodinu i krstili se.

Dakle, Baptisti su skupina vjernika čiji članovi su u jednom trenutku:

1. Uzvjerovali u Gospodina Isusa Krista kao njihovog osobnog Spasitelja i doživjeli oproštenje grijeha i dobili vječni život.

2. Krstili se kao odrasle osobe po uzoru na njihovog Gospodina Isusa. Njega je Ivan Krstitelj krstio na rijeci Jordanu, a o tome čitamo u Matejevom evanđelju poglavlju 3. u stihovima 13-17. Baptisti ne krste male bebe, jer one ne mogu uzvjerovati. U Evanđelju po Marku, 16. poglavlju, stihovima 15 i 16, piše: »Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se«. Nauk Svetoga pisma kristalno je jasan: svaka pojedina osoba treba najprije čuti evanđelje, zatim ga uzvjerovati, a potom se krstiti u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. To, dakako, male bebe ne mogu učiniti.

3. Baptisti p(r)oučavaju Sveto pismo s namjerom da bi živjeli po njemu. A sličnih nama Baptista po cijelome svijetu ima 80 milijuna. Dakle,  pripadamo dosta velikoj obitelji vjernika.

4. Baptistička crkva u Krapini privlači zainteresirane ljude iz svih krajeva Hrvatskog Zagorja. U ovome trenutku njezinih članova ima u nekoliko zagorskih gradića i mjesta. Strateški želimo prodrijeti u svaki kutak našeg prekrasnog Zagorja. Stoga s tim na umu molimo i na tom veličanstvenom djelu marljivo i predano uz Božju pomoć radimo.

Crkveno štovanje

glazba i pjesma

Slavljenje Gospodina glazbom i pjesmo u Baptističkoj crkvi Emanuel u Krapini je vitalna služba utemeljena na nauku i praksi Svetoga pisma. U Psalmu 150 piše: “Slaviti ću Gospodina uza zvuk trube, harfom, citarom, bubnjem, cimbalima zvonkim…” U našoj crkvi, mi – djeca Božja štujemo svog nebeskog Oca, a ono je mnogo više od pjevanja i sviranja. Božja riječ nas uči da ga slavimo iz zahvalnosti zbog djela spasenja te mnogih drugih silnih djela koja svakodnevno čini (Kol 3,16; Ps 96,1-9; 150,2), a uloga nas koji ga vodimo je u isto vrijeme osobno štovanje Gospodina i pozivanje drugih da slijede njihov primjer.