SVJEDOČANSTVA

Romina

Sjećam se da sam voljela odlaziti u crkvu, ali moram priznati da – premda sam odlazila u crkvu, uvijek mi se činila nekako ‘hladna’, nešto mi je nedostajalo u njoj..Kada su se u naše susjedstvo, doselili novi susjedi iz Amerike (Walter i Sanja), po prvi puta sam čula za ovu kršćansku zajednicu. Pozvana od njih da posjetim zajednicu, posjetila sam je. Odmah mi se svidjela. U njoj je vladao mir i ljubav, te toplina koje do tada u crkvi nisam spoznala. Radost se osjetila u zraku. Tada sam po prvi puta uzela Bibliju u ruke i doslovce se njome služila, tokom službe. To mi je bilo fascinantno. Do tada sam to gledala samo na filmovima . Nastavila sam malo pomalo dolaziti u zajednicu, te počela čitati Bibliju.

Čitajući je, otkrivala sam nove spoznaje o Bogu i Njegovom Sinu. U meni je sve više rasla spoznaja, da je ovo prava crkva koja štuje Boga. Sve sam više pohađala službe i osjetila da me Bog zove u svoju blizinu. Tako sam se , na jednom ljetnom kampu obratila,barem sam tako mislila. Ja sam bila oduševljena, no kad sam rekla svojima, njima se to nikako nije svidjelo. Do tada im je bilo svejedno što pohađam zajednicu, no otada to više nisu odobravali. Bila sam ustrajna da se i pokrstim. Pritisci s njihove strane su rasli sve više i više, te sam se počela kolebati oko odluke. Počela sam se bojati i postajala sve nesigurnija. Umjesto da se okrenem Bogu, sada sam bježala od Njega..dok na kraju nisam odustala. Bila je to za mene najgora, osobna odluka koju sam donijela u životu. Znala sam to. Znala sam da sam razočarala Gospodina. Stalno mi je iskakao u glavi stih iz Mt .10:37 ( Tko voli oca ili majku više nego mene, nije me dostojan; i tko voli sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan. ) Taj stih i strah od njega pratio me. Mislila sam da mi On to nikada neće oprostiti. Povukla sam se skroz u sebe. Duhovno sam tonula sve dublje i dublje. Više nisam mogla ni otvoriti Bibliju.

Sada kada gledam na taj period života,pitam se kako sam uopće funkcionirala. S godinama sam tako rasla u sve većoj osobnoj nesigurnosti u svemu. Bol koja me dodatno bacila u očaj, bila je iznenadna smrt oca. Shrvana,nisam se imala kome obratiti. Znala sam da ću utjehu, koja mi je bila prijeko potrebna, pronaći jedino u Božjoj riječi. Počela sam se moliti i tražiti Gospodina. Ponovno sam počela čitati Bibliju. Tako je vrijeme prolazilo i spletom okolnosti, Gospodin je u moj život poslao Magdu. Sprijateljivši se s njom, imala sam kraj sebe osobu kojoj sam se mogla povjeriti. Pozvala me da ponovno dođem u crkvu. Nakon poziva trebalo mi je vremena da skupim hrabrosti i dođem.

Tako sam skupivši hrabrosti otišla. Malo pomalo počela sam ponovno odlaziti na službe. Bila sam svjesna da mi je Gospodin dao iznova drugu šansu. Sada su unutarnje borbe u meni počele biti sve glasnije, sve snažnije i nisam ih više mogla ignorirati. To je sve bilo Gospodinovo djelo. Počela sam se pitati što me priječi da dođem Gospodinu, da mu se potpunu predam, da bacim na NJ svu svoju bol ?! Odgovor na to pitanje dao mi je Gospodin kroz poruku pastora M.H. Poruka je bila o novom stvoru u Kristu. ( Jer u Kristu Isusu niti što vrijedi obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje. Posl. Gal. 6:15 ) . TO JE BILO TO !! Gospodin je otvorio moje srce. Htjela sam biti novi stvor, prekinuti sve unutarnje borbe i nemire, te odlučila nakon službe razgovarati s pastorom. U razgovoru sam dobila sve potrebne odgovore na pitanja koje nisam ni znala postaviti te sam u molitvi zamolila oproštenje grijeha od Gospodina i Njemu se potpuno predala. Vjerujem da je Gospodin prihvatio moje pokajanje, jer od tada imam mir i radost u srcu Svaki dan je novi dan, ispunjen mojom zahvalnosti Njemu i njegovoj milosti, vjernosti i ljubavi za mene .

Ovaj puta kada sam rekla obitelji za obraćenje, reakcija je bila potpuno drugačija, majka je reagirala na posve drugačiji način od kojeg sam očekivala, prihvatila je moju odluku bez ikakvih prigovora.
Te nedjelje, 12. Svibnja htjela sam skakati od veselja i blagoslova kojima me moj Spasitelj obasipao. Njegova ljubav za mene ne prestaje, nego raste iz dana u dan. Konačno sa sigurnošću mogu reći da sam pronašla mir i odmor duši svojoj.